Kako se daju informacije? Štampa

Bitno je da znaš da institucija mora da dostavi kopiju dokumenta koji sadrži informacije (ili snimak koji sadrži informacije) koje tražiš, a ne da prepričava informaciju ili sadržaj dokumenta. Kao kod igre pokvarenih telefona, svako prepričavanje nužno trpi promene i izmene u odnosu na original, kao izvornik informacije, čak i kad institucija nema nameru da nešto prikrije ili predstavi u boljem svetlu. Zbog tih razloga, Zakon propisuje da je jedino važeće da se onome ko traži informaciju dostavi kopija dokumenta koji sadrži informacije, dakle kopija originala ili izvornika.

Pogledaj kako je to bilo u ovom primeru primer.

Važno je da zapamtiš da podaci koje je neko usmeno preneo, ili su nastali u toku neke diskusije, sastanka u organu javne vlasti, ili ono što zovemo u žargonu „rekla - kazala" nije informacija za koju važi ovo pravoprimer.
(Proveri da li znaš)

Još nešto je važno da znaš...

Objasnili smo na čemu počiva pravo na dostupnost informacija. Iz toga proističu i obaveze za organe javne vlasti koje se tiču dostupnosti informacija.

Javne institucije kod nas i po našem Zakonu obavezne su da same šire informacije o svojim aktivnostima, budžetu, planovima, a ne da čekaju da ih neko pita. Svaka institucija koja je organ javne vlasti ima obavezu na osnovu Zakona da stavi na uvid javnosti jedan dokumet koji se zove Informator o radu.

Ukoliko institucija ima internet prezentaciju, dužna je da na sajtu objavi informator o radu. U slučaju da nema sajt, ima obavezu da ga objavi na sajtu onog organa koji mu je nadređen, koji kontroliše rad tog organa. Npr. škola koja nema svoj sajt, dužna je da informator o radu objavi na sajtu Ministarstva prosvete.

Informator o radu sadrži veliki broj informacija. Kao, na primer, o finansiranju, raspodeli sredstava, planovima, načinima donošenja odluka i svemu ostalom što je bitno za funkcionisanje organa. Ove informacije se ažuriraju jednom mesečno. Pomoću Informatora o radu institucije se odnose „proaktivno" u odnosu na pravo slobodnog pristupa informacijama. Institucije od javnog značaja postoje da bi služile i unapredile život građana i zato je u redu da javnost može da prati, kontroliše njihov rad i donošenje odluka, kao i da učestvuje u njihovim aktivnostima. Setite se M.M. koji je pitao svoju školu kada i kako je doneta odluka o fudbalu kao izbornom sportu. Škola M.M. trebalo je da objavi sve u vezi sa tom odlukom (ko, kada i na osnovu kojih kriterijuma je doneo odluku), a ne da čeka da M.M. ili neko drugi postavi ovo pitanje.

Svaki građanin ili građanka koja utvrdi da neki organ nije objavio svoj Informator o radu, to može da prijavi Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koji će to proveriti i naložiti da se informator objavi. Zbog neispunjenje ove obaveze, organ može prekršajno da odgovara.
(Proveri da li znaš)

Na sajtu Poverenika na prvoj strani naći ćeš deo koji se odnosi na „Pristup informacijama", a tamo se nalazi Uputstvo za izradu i objavljivanje informatora o radu državnog organa. Tamo ćeš naći sve što je važno da znaš o Informatoru o radu. Pre nego što uputiš zahtev instituciji da ti učini dostupnom neku informaciju, proveri da li je ona možda već objavljena u Informatoru o radu.

Ako ne deluje proaktivno, institucija mora da odgovori na nečiji zahtev za određenom informacijom i mora da „reaguje" na zahtev, pa se zato to zove „reaktivan" vid ispoljavanja ovog prava. Državne institucije, odnosno organi javne vlasti dužni su po Zakonu da onome ko traži informaciju:

  • odgovore da li poseduju traženu informaciju ili ne;
  • pruže na uvid informaciju, odnosno izdaju kopiju dokumenta ili da tu kopiju pošalju na adresu poštom, faksom, elektronskim putem ili na neki drugi način.
  • ukoliko je tražena informacija već dostupna javnosti u Informatoru o radu ili na drugom mestu, kažu gde je i kada informacija objavljena i kako do te informacije može da dođe (uslov je da su informacije dostupne i u vreme traženja informacije).

Zapamti da za ove poslove organi nemaju prava da traže nikakvu posebnu nadoknadu osim propisane naknade za nužne troškove izrade kopija i njihovog slanja.

Da zaključimo, javnost rada organa javne vlasti nije stvar njihove dobre volje, već zakonske obaveze prema građanima koji ih finansiraju i zbog kojih postoje.